Postoji jedna vještina koju je neophodno usvojiti, bilo da želite da smanjite samo količinu hrane koju bacate, ili cjelokupnog otpada koji izlazi iz vašeg domaćinstva. Ta vještina je kompostiranje, i mnogo je lakša za naučiti nego što mislite.

Autorka: Anđela Đurašković

Svako ko želi da ovlada osnovama života bez otpada, prvo se mora upoznati sa pet pravila, koja je osmislila Bea Džonson, inicijatorka zero-waste pokreta. Ovih pet smjernica poznato je kao “5 R” i treba ih se pridržavati prema preporučenom redosljedu:

  • Refuse (engl. “odbij”) – Odbiti proizvode za jednokratnu upotrebu i sve što je suvišno;
  • Reduce (engl. “redukuj, smanji”) – Svesti na minimum upotrebu zapakovanih proizvoda;
  • Reuse (engl. “ponovo upotrijebi”) – Kad god je to moguće, treba ponovo upotrijebiti sve ono što nam je na raspolaganju – dakle, maksimalno koristiti resurse;
  • Recycle (engl. “recikliraj”) – Tek nakon što smo iscrpili prethodne tri opcije, one sirovine koje preostanu treba poslati na reciklažu;
  • Rot (engl. “pusti da trune”) – Organski otpad koji stvorimo treba kompostirati.

Posljednji korak u ovoj piramidi jednak je posljednjem koraku u hijerarhiji spašavanja hrane, o kojoj je bilo riječi u prošlom tekstu: kompostiranje.

Kompostiranje je prirodan proces razgradnje organske materije. U normalnim uslovima, kakve zatičemo u divljini, mikroorganizmi koriste vodu i vazduh kako bi razložili organsku materiju u humus. U tom procesu vraćanja hranljivih supstanci tlu oslobađa se ugljen dioksid. Na deponiji su uslovi drugačiji: ostaci hrane i baštenskog otpada, stiješnjeni između plastike, metala i drugih sirovina na gomilama miješanog otpada, nemaju pristup vazduhu, pa se ne mogu optimalno razložiti. U takvoj se sredini hrana razlaže višestruko duže – čak 25 godina samo za jednu glavicu salate – i u tom se procesu oslobađa metan, gas staklene baste koji je, zavisno kojeg autora konsultujete, od 22 do 30 puta jači od ugljendioksida. Kompostiranjem nastojimo da izbjegnemo scenario sa deponije, stvarajući uslove u kojima će viškovi iz naše kuhinje moći neometano da se razgrađuju. Pored toga što brinemo o planeti, time stvaramo kvalitetno zemljište bogato mikroorganizmima, idealno za proljećne baštovanske poduhvate.

Da biste počeli sa kompostiranjem u svom stanu ili kući, potrebni su vam:

  • Posuda sa poklopcem;
  • Alat za bušenje rupica
  • Grane i karton (koji su, tehnički, braon materija, ali u startu ih morate imati zarad postavljanja osnovnog nivoa u komposteru);
  • Zelena materija;
  • Braon materija;
  • Vazduh;

Za početak, da prođemo kroz osnovne pojmove. Da bi mikroorganizmi obavljali svoj posao kako treba, potrebna im je hrana u vidu supstanci bogatih ugljenikom, koji je osnovni gradivni element živog svijeta i služi im kao izvor energije, i one bogate azotom, koje služe kao izvor proteina. Kategoriju namirnica bogatih ugljenikom nazivamo braon materijom, a one bogate azotom zelenom.

Braon materiju čine suve sirovine: piljevina, pepeo, grane, suvo lišće, papir, karton i novine. Zelena materija su svježe namirnice koje želite da kompostirate: ostaci voća i povrća, talog od kafe i čaja, baštenski otpad i slično.

Na posudi je potrebno izbušiti rupice, kako bi svi slojevi komposta imali pristup vazduhu (zapamtite: čim se dotok vazduha ukine, proces počinje da se mijenja u onaj u kojem nastaje metan). Sljedeći korak je oblaganje dna posude grančicama, drenažnim slojem koji će omogućiti tečnostima da se odvoje od kompostne mase. Nakon njega slijedi sloj novina i kartona, koji će takođe pomoći da se zalihe vazduha zarobe u donjem dijelu posude.

Sada dolazi red nešto što volim da zovem “slaganje lazanje”: prvo sipajte sloj braon materije, poput suvog lišća, u koji možete staviti ‘starter’ zemljište bogato mikroorganizmima, koje će ubrzati proces razgradnje hrane. Zatim stavite sloj zelene materije, dakle, svoje viškove iz kuhinje. Dok se kanta ne napuni, ređajte naizmjenično braon i zeleni sloj, a svakih nedjelju do deset dana prevrnite gomilu unutar posude, kako bi osigurali da je svaki sloj izložen vazduhu. Po potrebi, s vremena na vrijeme blago skvasite svoj kompost, jer mu je potrebna vlaga da bi nesmetano pretvarao viškove hrane u humus. Obratite pažnju na poziciju svoje posude. Na primjer, sunčana strana terase povlači i potrebu za češćim kvašenjem komposta, jer će izloženost kompostarijuma suncu ubrzati proces razgradnje materije, što znači da će se kompostna gomila brže isušivati.

Važno je zapamtiti da ne smije svaka vrsta jestivog otpada u kućni kompost: ne stavljajte ništa masno ni prerađeno, životinjske proizvode (meso, mliječne proizvode i sadržaj jaja – ljuska je dozvoljena), slatkiše, borove iglice, orahov list, kore banana i izmet kućnih ljubimaca. Ove namirnice ne želite u kompostu na balkonu jer ometaju process razgradnje materije, privlače štetočine ili prosto traže više temperature nego što se mogu pojaviti u posudi na balkonu da bi se kvalitetno razgradile.

Kada je kanta puna, prestanite da miješate njen sadržaj, poklopite je i ostavite na šest do osam nedjelja da odleži. Nakon završetka tog perioda, spremna je i vaša riznica kvalitetnog đubriva. Ono za šta neće biti potre bno puno vremena je uočavanje razlike u količini otpada izlazi iz vašeg doma otkako kompostirate.

U ovonedjeljnom videu pokazujemo vam kako montirati komposter u stanu: