Posljednjih nedjelja se naš svijet izvrnuo naglavačke. Naša uobičajena svakodnevica sada izgleda veoma daleko i do sada su neki od vas koji ovo čitate već imali simptome, mnogi poznajete nekoga ko je obolio i svako od nas zabrinut je za svoje bližnje.

Međutim, ono što ovu situaciju čini jedinstvenom jeste da smo svi dio rješenja: svi mi kao građani, ali i preduzeća, gradovi, regije, narodi i cijeli svijet. Da, istina je: ovaj nepoznati neprijatelj i kriza neviđenih razmjera i brzine Evropu su u početku zatekli donekle nespremnu. Još uvijek osjećamo posljedice tog kasnog starta.

Ali Evropa je danas čvrsto na nogama, ujedinjena neizmjernim saosjećanjem. U posljednjih nekoliko nedjelja svjedočili smo da se penzionisani ljekari i medicinske sestre javljaju na dužnost, a milioni volontera čine sve što je u njihovoj moći da pomognu. Restorani dostavljaju obroke iscrpljenom medicinskom osoblju, modne kuće izrađuju bolničke maske, a proizvođači automobila proizvode respiratore.

Ta je solidarnost zarazna – i temelj je naše Unije. Zahvaljujući tom podsticaju, prava se Evropa vratila u igru: Evropa koja sarađuje u ostvarenju onoga što niko od nas ne bi mogao da ostvari sam. Sad se vide konkretni rezultati i Evropa svaki dan neumorno radi na spašavanju što više života, zaštiti izvora prihoda i podsticanja ekonomije.

Posljednjih sedmica smo preduzeli mjere koje bi donedavno bile nezamislive. Pravila o državnim podrškama učinili smo fleksibilnijim nego ikad, kako bi velika i mala preduzeća mogla da dobiju potrebnu podršku. Popustili smo budžetska pravila kako bi nacionalna sredstva i sredstva EU-a mogla brzo da dođu do onih kojima su potrebna. To je institucijama EU i državama članicama omogućilo da stave na raspolaganje 2,8 hiljada milijardi eura za borbu protiv krize, što je najveći takav iznos u svijetu.

Ove nedjelje Evropska unija ide korak dalje. Predložili smo novi program pod imenom SURE kako bismo osigurali da građani zadrže svoja radna mjesta i primanja, a preduzeća opstanu tokom ove hibernacije. U okviru tog programa 100 milijardi eura dodijeliće se vladama kako bi nadoknadile razliku ako su preduzeća morala da smanje broj sati radnicima, a može se pomoći i samozaposlenima. Tako će se platiti stanarina, računi ili hrana i pritom pomoći drugim preduzećima da opstanu.

Uz to, kako bismo intenzivirali borbu za spašavanje života, odlučili smo da uložimo sav preostali iznos u ovogodišnji budžet. Te vanredne mjere će nam pomoći pri nabavci najvažnije medicinske opreme i pojačavanju testiranja.

To je dokaz da u ovoj krizi nisu prihvatljive polovične mjere, čak ni u narednim godinama u kojima ćemo nastojati da izbavimo ekonomiju iz krize. Za to će nam biti potrebna ogromna ulaganja u obliku svojevrsnog Maršalovog plana za Evropu. U centru toga trebao bi da bude novi budžet EU. Prednosti su očite: budžet EU je dokazani instrument solidarnosti i modernizacije. Budući da se planira na sedam godina, stvara sigurnost za ulagače i pouzdanost za sve uključene strane.

No, s obzirom na to da se svijet drastično promijenio u proteklih nekoliko sedmica, i naš se budžet mora promijeniti. To je ključni trenutak u kojem će ekonomija oslabljena aktuelnom krizom morati da se pokrene i osigura ponovno nesmetano funkcionisanje našeg jedinstvenog unutrašnjeg tržišta.

Hiljade milijardi i milijarde koje danas trošimo kako bismo izbjegli veću katastrofu ulaganje su u budućnost i uključivaće nekoliko generacija. Iz tog razloga se sredstva iz našeg sledećeg budžeta moraju ulagati na pametan i održiv način i tako pomoći da se očuva ono što nam je dragocjeno i obnovi osjećaj zajedništva evropskih naroda.

Bitno je i da uložimo u područja koja predstavljaju ulaganje u budućnost, na primjer u inovativna istraživanja, digitalnu infrastrukturu, čistu energiju, pametne sisteme budućnosti… Svojevrsni Maršalov plan pomogao bi u izgradnji modernije, održivije i otpornije Evrope. To je Unija za koju vjerujem da može prevladati ovu kao i svaku drugu krizu u našoj istoriji.

Za taj veliki napor, tu novu Evropu, najvažnije će biti da njeni građani žele zajedničku budućnost u kojoj se zalažemo jedni za druge.

Ono čemu danas svjedočim u Evropi pokazuje da je to moguće i ispunjava me ponosom. Budućnost Evrope poljski su ljekari koji odlaze u Italiju. To su i Česi, koji šalju 10.000 maski u Španiju i ostale zemlje. Avioni koji prevoze bolesnike iz sjeverne Italije u istočnu Njemačku ili vozovi koji prevoze ljude preko granica u slobodne jedinice intenzivne njege. To su i Bugari, koji šalju zaštitnu opremu Austrijancima, i Austrijanci koji šalju maske u Italiju. To je i prva zajednička evropska zaliha medicinske opreme, respiratori i kompleti za testiranje koje su zajednički nabavile gotovo sve zemlje, od Rumunije do Portugala, kako bi se poslale u Špaiju, Italiju i druga mjesta. Snagu i solidarnost Unije osjetile su i hiljade Evropljana koje je pandemija zatekla u inostranstvu, u Vijetnamu, Južnoj Africi ili Argentini, i koji su vraćeni u svoje domovine evropskim letovima.

Svakim od tih djela solidarnosti Evropa se pomalo izdiže iz krize i ne sumnjam da će se uskoro potpuno osloniti na noge. Zajedničkim snagama.