Podgorica, 23. novembar 2017. – Koja je razlika između “ljevice” danas i prije 100 godina? Šta konstituiše evropsku ljevicu? Da li takvih snaga ima u Crnoj Gori i u ostalim državama bivše Jugoslavije? Samo su neka od pitanja na koja su pokušali da daju odgovor novinari, politikolozi i političari u okviru panel diskusije “Stanje ljevice prije 100 godina i danas” u EU Info centru.

Prije same diskusije prikazan je TV dokumentarac “Šta ljevica želi?”. Film je autorski projekat Stefana Đukića. Dokumentarac je snimljen pretežno u Berlinu tokom Petog kongresa partije evropske ljevice.

“Film niko nije finansirao, finansirali smo ga mi našim radom, trudom i vremenom”, rekao je na otvaranju diskusije autor filma Stefan Đukić.

Film je zasnovan na ragovorima sa osam političara i teoretičara ljevičarske provenijencije iz Njemačke, Irske, Grčke, Gruzije, Švedske i Rusije. Pitanje koje se nametnulo tokom razgovora ima li i gdje je crnogorska ljevica.

“Što se tiče tih dilema da li je nešto nužno lijeve političke orijentacije ako u svom nazivu sadrži taj prerogativ “socijalističko” ili “socijaldemokratsko”, možemo slobodno reći da zavisi od slučaja do slučaja. Kada govorimo konkretno o Crnoj Gori, ja smatram da u Crnoj Gori ne postoji lijeva partija kao partija lijeve provenijencije. Zašto to mislim? Zato što, da tako kažem, taj deklarativni momenat u cijeloj toj priči je prosto nedovoljan. On je posljedica jednog višedecenijskog ideološkog relikta”, odričan je politikolog Nikola Zečević.

Zečević tvrdi da su crnogorske partije mahom liberalnih ekonomskih shvatanja, ali da u političkom smislu većina njih nijesu liberalne.

“Tako imamo izrazito konzervativne i umjereno konzervativne partije. Ta linija konfrontacije između desnice i ljevice u Crnoj Gori ne postoji. Ona je imaginarna, ona je jedan političko – društveni konstrukt.” objasnio je Zečević.

Đukić je naveo primjer Srbije u kojoj ima veliki broj registrovanih lijevo orijentisanih organizacija.

“U Srbiji imate SKOJ, Marks 21, Organizacija crvenih, Crvena komuna. Kada čovjek uzme da čita koje su organizacije aktivne, koje makar imaju svoj sajt, ako ništa drugo, rekao bi da je to najcrvenija zemlja na planeti, ali nije tako. To nije situacija samo u Srbiji, to je tako svugdje”, rekao je Đukić.

Đukić smatra da je glavni problem ljevice danas što nema ni svoje kapitalno djelo, ni jaku parolu. 

“Što se kapitalnog djela tiče, ipak je Marksov Kapital i dan danas aktuelan i pogodan za tako nešto ali u okupljanjima ljevice, u marševima i oktobarskoj revoluciji se nije čitao kapital, bile su potrebne jake parole. Idealna parola tada je bila “proleteri svih zemalja ujedinite se”. Danas je ta parola neprimjerena jer industrijsko-agrarne klase više skoro i da nema. Vikati “proleteri svih zemalja ujedinite se”, ne zvuči tako moćno. I dok neke stranke uspjevaju da na svom nacionalnom nivou uokvire određenu parolu, kao Korbinovi laburisti “for the many not for the few”, neophodna je ideja, poklič internacionalne solidarnosti jer ljevice nema ako nije internacionalna i ako nije solidarna”, rekao je Đukić.

Jedana od smjernica za izlazak iz krize u kojoj se ljevica nalazi Đukić vidi u udruživanju organizacija lijeve orijentacije.

“Zato je ovaj njemački Die Linke interesantan, zato što je sastvaljen iz niza partija, nevladinih organizacija, koje su vidjele da jedino tim ujedinjavanjem, nešto mogu da postignu. To je, vjerovatno, jedini put naprijed za ljevičarske stranke i možda nešto će se desiti nekada i kod nas,” zaključio je Đukić.